Uzgoj nekoliko biljnih kultura na istom mjestu nije novost u poljoprivredi, no mnogi združeni uzgoj zaobilaze jer ne poznaju njegove prednosti i pozitivne učinke na količinu uroda, održivost i praktičnost u poljoprivredi, kao i na zdravlje samih biljaka koje se pravilno uzgajaju zajedno.

Kombinacijom kultura, odnosno, konsocijacijom, dolazi do fizičkih i/ili kemijskih odnosa između biljaka. Kod združenog uzgoja biljaka koje imaju slične ekološke zahtjeve za tlom i klimom, bolje se iskorištava površina poljoprivrednog zemljišta i smanjuje se količina potrebnog gnojiva i sredstava za zaštitu bilja, poboljšava se kakvoća tla, a, zbog malog neiskorištenog prostora i veće aktivnosti na zemljištu, smanjuje se i mogućnost za rast korova.

Različite se biljne kulture, zbog svog kemijskog sastava, mogu međusobno štititi i protiv nametnika te bolesti koje se vrlo brzo mogu širiti u monokulturi. Ta zaštita još je više izražena ako se jedna od uzgajanih biljki koristi kao začin ili u aromatične svrhe. Također, zbog različitog rasta biljaka ili njihove starosti, združeni uzgoj štiti i od nepovoljnih prirodnih uvjeta. Tako, na primjer, uzgajanju mladih sadnica stabala, u razvoju pomaže uzgoj uz druge kulture, a neke biljke će druge koristiti kao oslonac u rastu.

Pravilan odabir biljaka

Kod odabira biljaka koje će se združeno uzgajati, vrlo je bitno istražiti sve kulture koje se namjeravaju uzgajati na jednom mjestu, ili se bar koristiti savjetima poljoprivrednika koji imaju iskustvo u ovakvoj vrsti uzgoja ili iz tradicije zajednice u sklopu koje će se kulture uzgajati, budući da je vrlo bitno da biljke ne „smetaju“ ili ne štete jedna drugoj. Među „starijim pričama“ o združenom uzgoju nalazi se i maslina koja se, na primjer, dugo već uzgaja uz vinovu lozu, smokvu ili badem, ili pak lavandu. Između mladih voćki, dok se još nisu dovoljno razvile može se uzgajati i voće, a među popularnim načinima združenog uzgoja su i kućni vrtovi gdje se zajedno mogu saditi rajčice i bosiljak, luk i mrkva, krumpir s kupusom…

Ipak, najveće dobrobiti združenog uzgoja možda upravo mogu imati mali poljoprivrednici koji će povećati urod na svom zemljištu te tako svoju proizvodnju i poslovanje učiniti održivijom. To može mnogo značiti poljoprivrednicima koji se bave ekološkom proizvodnjom, u kojoj i inače združeni uzgoj donosi više dobrobiti od monokulture, budući da se, između ostalog, u zaštiti bilja ne koriste sintetički proizvedeni pesticidi i druga kemijska sredstva. Na ovaj način, doći će i do kvalitetnijeg ploda, veće količine proizvoda i većeg zadovoljstva poljoprivrednika, uz minimalne utjecaje na okoliš.