Ekološki proizvedena ili organska hrana danas je u velikoj potražnji te kupci sve više cijene proizvode s „eko“ i „bio“ oznakama, u potrazi za zdravim proizvodom, „sigurnijim“ od onog koji je proizveden „tvornički“, uz razne primjese. No, ekološka proizvodnja ima i druge prednosti, što za krajnjeg korisnika, tako za proizvođača i okoliš.

U ekološkoj proizvodnji hrane ne koriste se umjetni dodaci kao što su sintetički proizvedeni pesticidi i druga kemijska sredstva, već se u zaštiti i uzgoju koriste prirodni sastojci. Ekološkom proizvodnjom nastoji se doći do proizvodnje održive za agrosistem, koja je manje štetna za okoliš i koja neće negativno djelovati na bioraznolikost ekosustava te na kvalitetu zemlje i vode. Zaštita zemlje prirodnim supstancama te sadnjom više kultura koja jedna drugoj ne smetaju u razvoju, zone posađenih biljki će se održavati zdravima, a povećat će se i urod biljki.  Također, ovakav način proizvodnje traži i manje korištenja električne energije, zatim, dugoročniji je od komercijalnog te se, zbog održivosti, osigurava i za buduće generacije.

Neka istraživanja tvrde i da ekološki proizvedena hrana ima i više hranjivih tvari od komercijalno uzgojene hrane, i to najviše kad je riječ o mikroelementima i vitaminima, a mnogi smatraju da je takva hrana i ukusnija. Komercijalno proizvedena hrana te prisutnost GMO proizvoda doveli su do toga da, npr. kupljeno povrće više nema niti okus niti miris kakvo je nekad imalo, a ekološkom proizvodnjom vraća se i ova „posebnost“ hrani.

Oznake ekološki proizvede hrane

 Zbog svega navedenog i zbog veće potražnje ekološki proizvedene hrane, narastao je i broj proizvođača „eko“ i „bio“ hrane. No, ekološka ili organska hrana oznaku ovakve proizvodnje, njena proizvodnja treba biti u skladu s uvjetima propisanim zakonom (npr. najmanje 95% sastojaka ovakvog proizvoda treba biti organskog porijekla) te se takvi proizvodi, osim ako nisu isključivo za osobnu upotrebu trebaju certificirati i nositi oznaku. U EU ta oznaka je stilizirana kao list od zvijezda na zelenoj podlozi, dok je hrvatski znak stilizirani bijelo-zeleni krug sa zvijezdama i tekstom „Hrvatski eko proizvod“.

Ekološka proizvodnja, unatoč svojim dobrim stranama, ipak dolazi i s nekoliko negativnih. Nekad prirodni načini zaštite biljaka nisu dovoljni te zbog toga i zdravi urod može biti manji, a kod ovakvog načina proizvodnje potreban je i veći trud te više ulaganja u održivost proizvodnje. Zbog toga „eko“ proizvodi nisu dostupni kao komercijalni proizvodi i često u i znatno skuplji. No, kupci ovakav proizvod i više cijene jer su, zbog adekvatnog (i često kupcu zanimljivog) pakiranja i certifikata, sigurni da kupuju zdravu hranu, na kojoj je jasno naznačeno tko je proizvođač i kakav je način proizvodnje, te koji su sastojci proizvoda i nutritivne vrijednosti, a imaju i osjećaj da čine „nešto dobro“ za okoliš.

Iako ekološki proizvod ne mora biti i autohtoni proizvod, upravo se kod autohtonih prehrambenih proizvoda ekološki način proizvodnje najviše cijeni, budući da, uz sve navedeno, doprinosi i očuvanju kulture. Ekološki proizveden autohtoni proizvod kupac vidi kao nešto domaće, zdravo, kvalitetno i dobro za okoliš te se u samom putu od proizvođača do kupca koriste resursi koji su lako dostupni te načini proizvodnje koji su, zbog povezanosti zajednice s prirodom, i ekološki održivi. Ekološki proizvedena hrana, kroz primjenu poslovanja kroz društveno poduzetništvo, može postati i način održivog bavljenja poljoprivredom, ponajviše u vrijeme kad društvo postaje sve svjesnije negativnih strana komercijalne proizvodnje u odnosu na ekološku.