Zadrugarstvo i društveno poduzetništvo vezani su od samih početaka zadrugarstva. Iako se tada tako nije nazivalo, elementi društvenog poduzetništva nalaze se upravo u načelima zadrugarstva.

Prvo načelo zadrugarstva „dobrovoljno i otvoreno članstvo“ zadruge određuje kao dobrovoljna udruženja otvorena za sve osobe, koje su sposobne koristiti njihove usluge i spremne preuzeti članske obveze, bez obzira na spolne, društvene, rasne, političke i vjerske razlike.  Kod karakteristika društvenih poduzetnika iz „Strategije razvoja društvenog​ poduzetništva u Republici Hrvatskoj za​ razdoblje od 2015. do 2020. godine“ naznačeno je da „Društvenog poduzetnika odlikuje dobrovoljno i otvoreno članstvo” Stoga, odmah se u samom formiranju zadruga i društvenog poduzeća vidi sličnost. Društveno poduzeće može i ne mora biti zadruga ili poslovati poput zadruge, ili obrnuto, te se, u praksi „članstvo“ kod društvenih poduzetnika razlikuje od jednog do drugog društvenog poduzetnika. No, društveni poduzetnici, kao i zadruge. na sebe trebaju preuzeti svoje dužnosti kako bi došli do ostvarenja cilja, a društveno poduzeće biti dobrovoljno i „otvoreno” za sve osobe bez obzira na razlike.

Drugo načelo zadrugarstva vezano za „nadzor poslovanja od strane članova“ opisuje zadruge kao demokratska udruženja kojima upravljaju njihovi članovi. Ti članovi aktivno surađuju u određivanju politike razvoja svoje tvrtke i u donošenju svih bitnih odluka i oni u osnovi imaju jednaka glasačka prava. S druge strane, društvenog poduzetnika također odlikuje demokratski način odlučivanja, što znači da je dionik uključen u transparentno i odgovorno upravljanje, odnosno da odlučivanje nije isključivo vezano uz vlasničke udjele ili članske uloge već „obuhvaća ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te suradničke organizacije“. Zapravo, i zadruge i društvena poduzeća ovise o demokratskom načinu odlučivanja koji uglavnom pokazuje želju većine osoba koje rade na ostvarenju zajedničkog cilja.

Treće načelo se odnosi na gospodarsko sudjelovanje članova zadruge i raspodjela. Zadružna imovina koju stvaraju zadrugari u pravilu je zajednička ili barem djelomično zajednička i nedjeljiva. Zajednička i nedjeljiva treba biti sva ona imovina zadruga koje su poslovale do donošenja Zakona o  zadrugama. Dobit koju zadruge ostvaruju može se rasporediti za razvitak zadruge, za raspodjelu članovima prema obujmu njihovog poslovanja preko zadruge te za podupiranje drugih djelatnosti koje su od interesa za zadrugare. Društveni poduzetnik ulaže u ostvarivanje i razvoj ciljeva poslovanja najmanje 75% godišnje dobiti, odnosno višak prihoda ostvaren obavljanjem svoje djelatnosti.  Također, društveni poduzetnik obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu, te koja ima povoljan utjecaj na okoliš i doprinosi unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini. On prati i vrednuje svoje društvene, ekonomske i okolišne učinke i utjecaj te rezultate vrednovanja koristi u planiranju svog daljnjeg poslovanja i vodi računa o njihovu poboljšanju. U slučaju da društveni poduzetnik prestaje obavljati djelatnost, svojim općim aktima ima definiranu obavezu da svoju preostalu imovinu, nakon pokrića obveza prema vjerovnicima i pokrića gubitka iz prethodnog razdoblja, prenese u vlasništvo drugog društvenog poduzetnika s istim ili sličnim ciljevima poslovanja, ili u vlasništvo jedinice lokalne i područne samouprave koja će je upotrijevbiti za razvoj društvenog poduzetništva. Dobit koju društveno poduzeće ostvari reinvestira se i služi za unaprjeđenje poslovanja, članova i zajednice (društva), te služi za daljnje ostvarivanje cilja.

Četvrto načelo zadrugarstva naglašava bitnost samostalnosti i neovisnosti zadruge koje nadziru i kojima upravljaju članovi. Čak i kada ulaze u dogovore ili ugovore s državnim ili financijskim institucijama, one ne smiju ugroziti svoju samostalnost i demokratsku kontrolu svojih članova.
Društvenog poduzetnika odlikuje dobrovoljno i otvoreno članstvo te autonomija poslovanja, odnosno djelovanja. Zadruge i društvena poduzeća uglavnom su organizirana iz potrebe za odgovorom do kojeg sami članovi u postojećem društvu/sustavu ne mogu doći te je njihova autonomija i neovisnost ključna u ostvarivanju ciljeva. Isto ne umanjuje važnost kvalitetne suradnje i/ili razgovora s državnim i financijskim institucijama. Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili tijelo javne vlasti ne može biti isključivi osnivač društvenog poduzetnika.

Peto načelo određuje zadruge kao udruženja koja neprekidno osiguravaju izobrazbu i osposobljavanje svojih članova, članova tijela zadruge, te zaposlenih. Izobrazba sa zadružnog stajališta nikada nije završen proces. O značaju zadrugarstva članovi obavještavaju javnost i     predstavnike sredstava javnog priopćavanja. S druge strane, društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva poslovanja, odnosno djelovanja kroz praćenje i vrednovanje svojih društvenih, ekonomskih i okolišnih učinaka i utjecaja. Društveni poduzetnik rezultate vrednovanja koristi u planiranju svog daljnjeg poslovanja i vodi računa o njihovu poboljšanju. On stalno mora pratiti inovacije na području u kojem djeluje i općenito u svijetu, unaprjeđivati svoje poslovanje i kompetencije članova te primijeniti novo i naučeno kako bi ostao konkurentan i ostvario svoje ciljeve. Kao što je već spomenuto, najmanje je 75% godišnje dobiti u društvenom poduzetništvu uloženo  u ostvarivanje i razvoj ciljeva poslovanja, odnosno djelovanja.

Šesto načelo ističe bitnost suradnje među zadrugama. Zadruge su učinkovite ukoliko ostvaruju koristi svojim članovima učvršćujući zadružnu suradnju na mjesnoj, regionalnoj, državnoj i međudržavnoj razini, dok je društveni poduzetnik usmjeren na obavljanje djelatnosti proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavljanja umjetničke djelatnosti kojom se ostvaruje prihod na tržištu, te koja ima povoljan utjecaj na okoliš, doprinosi unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini. Društveni poduzetnik može nastojati samostalno djelovati i doseći svoj cilj, međutim, kako njegovi ciljevi teže ostvarenju društvenih ciljeva, gotovo je nemoguće djelovati bez suradnje s drugim dionicima jer uspjeh traži ciklus ulaganja, poslovanja i vraćanja dobiti zajednici u kojem su suradnje potrebne i preporučljive.

Sedmo i posljednje načelo odnosi se na poslovanje zadruge na način da ona pridonosi održivom razvoju okruženja i lokalne zajednice. Također, budući da su zadruge društva osoba različitih gospodarskih i političkih stajališta, one moraju neprestano usklađivati različitost interesa i stvarati duh zajedništva i tolerancije. Već je spomenuto kako društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu ciljeva, a upravo je to ostvarivanje ekološkog, socijalnog ili kulturnog cilja integrirano u društveno poduzeće. Briga za zajednicu je i pokretač društvenog poduzeća.

U zaključku, sličnosti društvenog poduzeća i zadruge vide se u tome da sama svrha osnivanja zadruge jest ostvarivanje kako osobne, tako i zajedničke dobrobiti u skladu sa zakonom i pravilima koje su zadrugari donijeli zajednički u demokratskoj proceduri. Zadruga posluje kao pravna osoba (tvrtka) koja se i osniva u svrhu lakšeg i učinkovitijeg poslovanja. Zadruge, kao poseban oblik malog poduzetništva, omogućavaju organizirano i stručno vođeno obavljanje djelatnosti te zajednički nastup na tržištu gdje je pojedincu lakše plasirati svoj proizvod na tržište putem zadruge nego pojedinačno. One također pomažu okrupnjavanju usitnjenih poljoprivrednih gospodarstava koja samostalno  danas vrlo teško opstaju za što se može ostvariti EU potpora iz različitih mjera temeljem čega se raspisuju natječaji. Zbog sve većeg interesa za eko proizvodima, poljoprivredne zadruge sve više pridonose očuvanju okoliša i vode brigu o utjecaju svojih aktivnosti na eko sustav i na održivost svoje proizvodnje. Također, braniteljske zadruge osobito daju velike rezultate na području resocijalizacije hrvatskih branitelja u društvo te rehabilitacije oboljelih od PTSP-a kroz rad u zadruzi. Ova obilježja, a i druga, čine velik broj poljoprivrednih zadruga primjerom društvenog poduzeća.